Kao najizraženije široko granicno područje Hrvatske, svojom kompleksnošću, dvojezičnošću, suživotom triju naroda te zanimljivom geografskom situacijom uz more s jedne i planine s druge strane, Istra se nameće kao zanimljivo područje za proučavanje pojma granica odnosno posljedica koje su raznovrsne granice na njezinim određenim dijelovima ostavile te potencijala koje one donose. Šire poznatiji obalni pojas, s visokorazvijenim turističkim središtima te definiranijim programom ekonomskog razvoja, po mnogočemu se razlikuje od pretežito poljoprivredno usmjerene unutrašnjosti, istkane nizom brežuljaka, obrađenih i divljih površina i manjih mjesta, od kojih posebno bogatstvo čine srednjevjekovni gradići na brežuljcima poput Motovuna, Buja, Buzeta ili Grožnjana.
U sklopu projekta Istarska graničja razmatran je primjer Grožnjana te analiziran princip njegova mogućeg razvoja te umreženje s njemu sličnim istarskim gradićima.
Jednoznačno definiranje granice (Grožnjana) je nemoguće, odnosno neograničeno, obzirom na raznovrsnost granica: od geografskih kao što su planina, more, rijeka; klimatskih u kojima nalazimo veliku razliku u odnosu na primorske gradove; vremenskih koje se odnose na povijesni razvoj mjesta, sezonski repetitivni ritam te „brzinu života“; ekonomskih granica; granica pristupa pojedinim mjestima; granica vlasništva, vidljivih i nevidljivih, sa i bez restrikcija; granica turizma…
Svaka granica može biti restriktivna ili protektivna te okvir ili podloga za ljudsku djelatnost. To može biti samo tanka, čvrsta, zamišljena linija ili cijelo područje, cijeli pojas. Kao mjesto intervencije odabrano je područje unutar same granice (Grožnjana), a ne dvije dodirne zone koja ona dijeli.
Površnim pogledom na Grožnjan moglo bi se zaključiti da je gradić opasan strogo definiranom fizičkom granicom, no pomnijom opservacijom primjećujemo da je i sam obodni zid raščlanjen na više dijelova pretapajući se u terase na razmeđi artificijelnog i prirodnog te da je područje doline između dva slična grada definiranije od primjerice granice kontinenta prema priobalju.
Projektom je razmatrano područje terasa oko Grožnjana te područje okolnih dolina kao dva nivoa intervencije u grožnjanskome graničju. Kao dva osnovna problema detektirani su nemogućnost širenja jasno definirane gradske strukture i turistička nerazvijenost u odnosu na primorske gradove.
Postavljamo pitanja:
- Što ako Grožnjan „preselimo“ na more? – Rješavamo ekonomski problem, tj. priljev novca od turizma je neminovan, no sam grad u potpunosti gubi svoj identitet i vrijednost, postaje dio preizgrađene mase, gubi pogled, gubi zaštitu koju mu je pružala dolina;
- Što ako more „prinesemo“ Grožnjanu? – More postaje nova granica Grožnjana, ono je granica ali i veza sa svijetom. Priljev novca donosi kvalitetniju infrastrukturu, dinamizam, različitost, živost, zabavu...
Odlučujemo se za potonje, ugradivanje „morskih“ kakvoća u granicu Grožnjana, uz poštivanje eminentnih elemenata zatečenog pojasa, korištenje postojeće infrastrukture, preklapanje funkcija, uz uvjet reciklaže i privremenosti.
Zona terasa u grožnjanskim „zidinama“ s velikim potencijalom postaje novi pojas grada ispunjen različitim funkcijama u službi turizma (bazeni, restorani, sportski tereni), poljodjeljstva (autohtoni proizvodi), te poboljšanja kvalitete života (knjižnica, kazalište). Ta se nova granica svojim laganim reciklirajucim materijalima, uklonjivošću, transparentnošcu i privremenošcu ne suprotstavlja definiranoj slici grada vec predstavlja njegovu komplementarnu prostornu ekstenziju.
Princip je primjenjiv i na druge istarske gradiće slične tipologije, a kvalitetu predstavlja neobaveznost ostvarivanja u jednom dahu. Istarska graničja tako postaju okviri za raznovrsje mikroprojekata koji bi se realizirali prema potrebama i mogućnostima u različitim vremenskim razdobljima.
Projekt je posvećen Cedricu Priceu (1934-2003) koji je 1990. u Grožnjanu za Grožnjan izradio projekt Turtlan nagrađen iste godine na natječaju Shinkenchiku u Tokiju.
